Multipla skleroza

 

MS

 

Multipla skleroza je kronična autoimuna demijelinizacijska bolest središnjega živčanog sustava (mozga i leđne moždine), koju karakterizira propadanje mijelinske ovojnice živčanih vlakana i upalna reakcija. Posljedica toga je usporenje ili blokada prijenosa živčanog impulsa između živčanih stanica. Stvaraju se ožiljci, tzv. demijelinizirani plakovi na mjestima nestanka mijelinske ovojnice u strukturama mozga ili u kralježničkoj moždini.

Multipla skleroza je bolest mladih ljudi. Prvi znakovi bolesti javljaju se obično u dobi između 20 i 45 godina, rijetko prije 15-e i nakon 55-e godine. Bolest češće pogađa žene (2 : 1) i češća je u zemljama koje su smještene između 40. i 65. stupnja sjeverne geografske širine. Najveća je prevalencija u skandinavskim zemljama te u Škotskoj.
Danas još nije poznat pravi uzrok multiple skleroze. Smatra se da ju uzrokuje više čimbenika. Najprihvaćenija je teorija da multiplu sklerozu uzrokuje kombinacija djelovanja nekoliko različitih čimbenika kao što su genska predispozicija, djelovanje okoline te izloženost virusu (Epstein-Barr) tijekom djetinjstva.

Simptomi multiple skleroze ovise o mjestu zahvaćanja i stupnju upale mijelinske ovojnice aksona, tj. produžetaka živčanih stanica. Zato su simptomi različiti, a tijek bolesti se teško može predvidjeti.
Kod većine bolesnika simptomi se povremeno pojavljuju, a s progresijom bolesti mogu se mijenjati u jakosti i trajanju. Početni simptomi su najčešće subjektivne smetnje osjeta, smanjenje vidne oštrine, gubljenje snage u jednom ili više ekstremiteta, dvoslike, poremećaji ravnoteže i vrtoglavice te smetnje kontrole mokrenja i stolice. Mogući su i poremećaji koordinacije pokreta, tremor, poremećaj govora, ukočenost mišića i kognitivni  poremećaji.

Bolest može imati benigni ili maligni tijek, a prema obliku može biti: relapsno-remitentna multipla skleroza (RRMS), sekundarno progresivna multipla skleroza (SPMS), primarno progresivna multipla skleroza (PPMS) i progresivno-relapsna multipla skleroza (PRMS). Najčešći oblik bolesti, u otprilike 85 % slučajeva, je relapsno-remitentna multipla skleroza (RRMS).
Najvažnija dijagnostička pretraga kojom se potvrđuje MS je magnetska rezonancija mozga i kralježnice. Analiza cerebrospinalne tekućine i evocirani moždani potencijali potvrđuju dijagnozu u nejasnim slučajevima. Magnetskom rezonancijom se mogu vizualizirati područja upale i demijelinizacije u mozgu i kralježničkoj moždini, mjeriti njihova veličina i broj te procjenjivati starost i aktivnost oštećenja.

U liječenju relapsa bolesti koriste se protuupalni lijekovi. 

Unatrag 20-ak godina koristi se imunomodulacijsko liječenje koje mijenja prirodni tijek bolesti oboljelih od multiple skleroze. U posljednjih nekoliko godina u primjeni su  monoklonska protutijela.