hemo

Što je hemofilija?

Hemofilija je ozbiljan nasljedni poremećaj krvarenja pri kojem se krv ne zgrušava normalno te u teškim slučajevima uzrokuje nekontrolirano krvarenje, spontano ili nakon manje ozljede. Osobe s hemofilijom ne krvare više ili brže od osoba bez hemofilije, one krvare dulje1, a ponavljana krvarenja mogu izazvati znatna oštećenja, posebno zglobova.  

Kao nasljedna bolest, hemofilija se prenosi s roditelja na dijete putem X kromosoma, kao recesivno svojstvo. To znači da se uglavnom prenosi s majke na sina. Iako je moguće da ženske osobe dobiju hemofiliju, to je vrlo rijetko i najveći udjel populacije s hemofilijom čine muškarci.

Hemofilija A je najčešća vrsta hemofilije2, koja zahvaća otprilike 320 000 ljudi diljem svijeta.3, 4 Osobe s hemofilijom A imaju ili potpuni nedostatak ili niske razine prijeko potrebnog proteina, poznatog kao faktor VIII, koji ima ključnu ulogu u procesu zgrušavanja.

Kad se krvarenje pojavi u zdrave osobe, faktor VIII se veže za faktore IXa i X, što je kritičan korak u stvaranju krvnog ugruška i pomaže zaustavljanju krvarenja. Međutim, u osoba s hemofilijom A nedostatak ili smanjena prisutnost faktora VIII prekida taj proces i utječe na sposobnost stvaranja ugruška.  

Ovisno o razini nedostatka faktora VIII,5 hemofilija A se prema težini svrstava u tri kategorije – blagu, umjerenu i tešku. Približno 50 – 60 % osoba s hemofilijom A ima teški oblik6 i te osobe obično krvare učestalo, jedanput ili dvaput na tjedan, u zglobove ili mišiće.7  Ta su krvarenja golem zdravstveni problem jer izazivaju bolove i mogu prouzročiti kronični otok, deformitet, smanjenu pokretljivost i trajno oštećenje zglobova.8

Uz to što utječu na kvalitetu života osoba s hemofilijom9, krvarenja mogu ugroziti život ako se dogode u vitalnim organima, npr. u mozgu.10, 11

Simptomi i dijagnoza

S obzirom na nasljednu prirodu hemofilije, poremećaj se često dijagnosticira kad su osobe vrlo mlade.

Znakovi i simptomi su:mogu uključivati:

  • masnice (modrice)
  • krvarenje u mišiće i zglobove
  • spontana krvarenja
  • produljeno krvarenje nakon manje ozljede ili kirurškog zahvata.12

Liječenje

Nadomještanje faktora VIII rekombinantnim faktorom VIII (proizvedenim genetičkim inženjerstvom) ili faktorom VIII, izdvojenim iz plazme, glavni je način liječenja hemofilije A. Najčešće primjenjivani oblici tih lijekova zahtijevaju učestale intravenske infuzije, obično najmanje nekoliko puta na tjedan, što može biti veliko opterećenje bolesnicima13 ili njihovim njegovateljima. To može utjecati na pridržavanje propisanom liječenju14, 15 jer neki bolesnici radije uzimaju liječenje „po potrebi” kada se pojavi krvarenje, nego preventivno da spriječe nastanak krvarenja.16

Dodatno ograničenje sadašnjeg liječenja je razvoj inhibitora, što su protutijela koja proizvodi bolesnikov imuni sustav, a koja napadaju zamjenski faktor VIII17 jer ga prepoznaju kao strani.   Razvoj inhibitora može učiniti liječenje faktorom VIII neučinkovitim. Oko četvrtine (25 – 30 %) osoba s teškom hemofilijom A razvije inhibitore na faktor VIII.18

Terapijske opcije za osobe s razvijenim inhibitorima su ograničene. Ti bolesnici mogu trebati češće infuzije lijekova ili liječenje indukcijom imune tolerancije (ITI), u kojoj se bolesnicima daju vrlo visoke doze faktora VIII dulje vrijeme i time dovede do toga da imunosni sustav počne tolerirati (podnositi) faktor VIII. Ako liječenje indukcijom imune tolerancije nije uspješno ili ako za bolesnika to liječenje nije prikladno, lijekovi koji zaobilaze aktivnost faktora VIII su druga terapijska mogućnost. Kao i nadomjesno liječenje faktorom VIII, lijekovi koji zaobilaze aktivnost faktora VIII primjenjuju se intravenski i čak češće.19

Rocheova posvećenost

Roche više od 20 godina provodi istraživanja te pronalazi i proizvodi lijekove za osobe s bolestima krvotvornog sustava. Danas ulažemo više nego ikad dosad i nastojimo donijeti inovativne načine liječenja osobama s bolestima krvi, uključujući hemofiliju A, te smo posvećeni razvoju novih pristupa za koje se nadamo da će poboljšati liječenje tih ozbiljnih poremećaja. 

 

Reference

1. Canadian Hemophilia Society. What is hemophilia? 2016. Last accessed 08 June 2016.
2. WFH. Guidelines for the management of hemophilia. 2012. Last accessed 08 June 2016.
3. WFH. Guidelines for the management of hemophilia. 2012. Last accessed 08 June 2016:
4. Berntorp, E., Shapiro, A. D. Modern haemophilia care. The Lancet 2012: 370: 1447–1456.
5. WFH. Severity of hemophilia. 2012. Last accessed on 08 June 2016:
6. WFH. Guidelines for the management of hemophilia. 2012. Last accessed 08 June 2016.
7. WFH. Guidelines for the management of hemophilia. 2012. Last accessed 08 June 2016.
8. Franchini, M., Mannucci, P. M. Hemophilia A in the third millennium. Blood Rev 2013: 179–84.
9. Flood, E. et al. Illustrating the impact of mild/moderate and severe haemophilia on health-related quality of life: hypothesised conceptual models. European Journal of Haematology 2014: 93: Suppl. 75, 9–18.
10. Young, G. New challenges in hemophilia: long-term outcomes and complications. Hematology Am Soc Hematol Educ Program 2012.; 2012: 362–8.
11. Zanon, E., Iorio, A., Rocino, A. et al. Intracranial haemorrhage in the Italian population of haemophilia patients with and without inhibitors. Haemophilia 2012: 18: 39–45.
12. WFH. Symptoms and diagnosis. 2012. Last accessed on 09 June 2016:
13. Elder-Lissai, A., Hou, Q., Krishnan, S. The Changing Costs of Caring for Hemophilia Patients in the U. S.: Insurers’ and Patients’ Perspectives. Presented at: American Society of Hematology Annual Meeting; December 6‒9, 2014.; San Francisco, CA. Abstract # 199.
14. Remor, E. Predictors of treatment difficulties and satisfaction with haemophilia therapy in adult patients. Haemophilia 2011: 17, e901-e905.
15. Hacker, M. R. et al. Barriers to compliance with prophylaxis therapy in haemophilia. Haemophilia 2001: 7: 392–6.
16. Astermark, J. Overview of Inhibitors. Semin Hematol 2006: 43 (suppl 4):S3–S7.
17. Whelan, S. F. et al. Distinct characteristics of antibody responses against factor VIII in healthy individuals and in different cohorts of hemophilia A patients. Blood 2013: 121: 1039–48.
18. Gomez, K. et al. Key issues in inhibitor management in patients with haemophilia. Blood Transfus. 2014: 12: s319–s329.
19. Berntorp, E. Differential response to bypassing agents complicates treatment in patients with haemophilia and inhibitors. Haemophilia. 2009: 15: 3–10.