Transplantacija jetre

Doctorlatex

Transplantacija ili presađivanje jetre danas je široko prihvaćena metoda liječenja akutnog ili kroničnog zatajenja jetre. Ponekad je to jedina metoda liječenja za bolesnike u završnom stadiju bolesti jetre. Uspješna transplantacija omogućava novi život, ali i bolju kvalitetu života pa se mnogi mogu vratiti normalnim životnim i radnim aktivnostima.

Koje vrste transplantacija jetre postoje ?

Dvije su osnovne vrste transplantacije jetre: kadaverična,kad je jetra dobivena od moždano mrtvog čovjeka) i “living donor”, kad se dio jetre uzme od živog davatelja i presadi primatelju. Postoji i “split liver” transplantacija, kad se jetra donora podijeli na dva dijela i presadi dvojici primatelja.

Kad je zabranjena transplantacija jetre?

Transplantacija jetre je apsolutno kontraindicirana kada je prisutna maligna bolest s metastazama, kad postoji sepsa (generalizirana infekcija koja nije pod nadzorom), kad postoje nepopravljiva oštećenja srca i pluća, kad je bolesnik ovisan o alkoholu i drogama i kad je prisutna neka teška psihička bolest.
Postoje i relativne kontraindikacije - stanja kad se o transplantaciji odlučuje od slučaja do slučaja. To su hepatitis B, tromboza vene vratarice, dob iznad 65 godina i slično.

Komplikacije transplantacije jetre

Najčešće komplikacije kod transplantacije jetre su:
- Kirurške komplikacije: krvarenje, tromboza krvnih žila, „puštanje„ žuči na anastomozi glavnog žučnog voda.
- Odbacivanje presađene jetre: odgovor imunološkog sustava na presađeni organ - puno je češće kod transplantacije bubrega.
- Usporena funkcija presađenog organa: može biti posljedica slabijih uvjeta čuvanja u posebnoj tekućini i ledu do trenutka transplantacije.
- Infekcije: u prvim danima nakon transplantacije najčešće su bakterijske infekcije, a nakon tri mjeseca veća je sklonost virusnim infekcijama od kojih su najčešći citomegalovirus i herpes virus. Općenito se može reći da zbog uzimanja imunosupresivnih lijekova i smanjene funkcije imunološkog sustava postoji veća sklonost infekcijama, osobito u prvoj godini nakon transplantacije.

Što su to imunosupresivni lijekovi?

To su lijekovi koji smanjuju reakciju organizma na presađeni organ i na taj način sprječavaju njegovo odbacivanje. Obično se kombiniraju 2 ili 3 imunosupresiva, a koji će se lijekovi primjenjivati ovisi o karakteristikama primatelja, podudarnosti davatelja i primatelja te vrsti organa koji se transplantira. Važno je napomenuti da se imunosupresivna terapija mora uzimati doživotno, premda se s vremenom doza imunosupresiva može i smanjivati.