Dijagnoza hepatitisa

HEPATITIS B

Dijagnoza kroničnog hepatitisa B postavlja se  procjenom tri grupe parametara:

1. klinički (anamnestički podaci, fizikalni pregled, izvanjetrene manifestacije bolesti)
2. laboratorijski (određivanje markera, odnosno virusnih  antigena u krvi - HbsAg, HbeAg i virusne DNK te antitijela na te antigene; procjena jetrene funkcije određivanjem aminotransferaza (AST, ALT), bilirubina, ALP i GGT, koagulograma i albumina)
3. histološki - biopsija jetre će  utvrditi histološki  stupanj aktivnosti i stadij fibroze. Stadij fibroze je vrlo važan parametar za donošenje odluke o početku liječenja.

Hepatitis B

Kronični hepatitis B danas se liječi korištenjem kombinacija lijekova. Postoje tzv. analozi nukleozida i nukleotida, a od nedavno je na raspolaganju i pegilirani interferon.

Na pitanje: „Koga treba liječiti?”, odgovor daje liječnik koji analizira dob bolesnika, fazu i težinu bolesti te vjerojatnost učinkovitosti terapije.

Svakako treba liječiti osobe s očekivanim visokim morbiditetom i mortalitetom, a prema važećim smjernicama potrebno je liječiti: bolesnike sa srednje teškim i teškim KHB, bolesnike koji imaju istovremeno B i D hepatitis, bolesnike koji već imaju cirozu kao posljedicu KHB, primatelje jetrenog presatka, bolesnike s kroničnim zatajenjem bubrega i slično.

HEPATITIS C

Ako postoji sumnja na hepatitis C, moguće je vrlo jednostavno i brzo dokazati postojanje bolesti.

Ciljevi terapije su:

 - eliminacija virusa

 - prevencija razvoja ciroze i hepatocelularnog karcinoma.

Pretrage koje treba napraviti su:

1. TESTOVI JETRENE FUNKCIJE
Ako su 2 glavna jetrena enzima, koja nazivamo aminotransferazama (ALT i AST) povišena,  vjerojatno je u tijeku upalni proces jetre. Vrijednost ALT je obično viša od AST, ali je moguć i obrnuti odnos kod bolesnika s cirozom, kad su povišene i vrijednosti ostalih jetrenih parametara (AF i GGT).
Ponekad je samo ALT minimalno povišen.Na žalost, u nekih bolesnika s hepatitisom C razina tih biokemijskih vrijednosti može biti normalna pa bolest ostaje neprepoznata.

2. ANTI HCV TEST (¨markeri¨ za HCV)
Dokazivanje antitijela na HCV je prvi korak u specifičnoj dijagnostici hepatitisa C. Pozitivan nalaz znači da je osoba bila u kontaktu s ovim virusom. Ovaj test ne dokazuje da osoba boluje od hepatitisa C. Da bi se razjasnilo postoji li bolest treba napraviti slijedeći test - PCR.

3. PCR (otkrivanje virusa)
PCR (eng. Polymerase Chain Reaction ili lančana reakcija polimeraze) otkriva virus u krvi.
Kvalitativni PCR određuje prisutnost virusa u krvi.Kvantitativni PCR mjeri količinu virusa u krvi,a iskazuje se brojem kopija virusa u 1 ml krvi ili internacionalnim jedinicama u 1 ml krvi (IU /ml)

4. GENOTIPIZACIJA
Određivanje genotipa virusa pomaže u određivanju duljine liječenja, kao i o procjeni moguće uspješnosti izlječenja.

5. BIOPSIJA
Biopsija jetre je dijagnostički postupak kojim se uzima mali uzorak tkiva jetre. Pokazuje stupanj oštećenja jetrenog tkiva, a važna je i kao prognostički faktor.

Prvi pokušaji liječenja hepatitisa C bili su još 1987. godine, kad se počeo koristiti konvencionalni interferon, sam ili u kombinaciji s ribavirinom. Pegilacijom su poboljšane osobine interferona,  postignut je značajno bolji virološki odgovor, a zbog stabilne koncentracije u krvi daje se samo 1 puta tjedno, potkožno.

Hepatitis C