Dijagnoza i liječenje hepatitisa

Dijagnoza i liječenje hepatitisa

 

HEPATITIS B

Dijagnoza kroničnog hepatitisa B postavlja se  procjenom tri grupe parametara:
1. klinički (anamnestički podaci, fizikalni pregled, izvanjetrene manifestacije bolesti)
2. laboratorijski (određivanje markera, odnosno virusnih  antigena u krvi - HbsAg, HbeAg i virusne DNK te antitijela na te antigene; procjena jetrene funkcije određivanjem aminotransferaza (AST, ALT), bilirubina, ALP i GGT, koagulograma i albumina)
3. histološki - biopsija jetre će  utvrditi histološki  stupanj aktivnosti i stadij fibroze. Stadij fibroze je vrlo važan parametar za donošenje odluke o početku liječenja.

Kronični hepatitis B danas se liječi korištenjem kombinacija lijekova. Postoje tzv. analozi nukleozida i nukleotida, a od nedavno je na raspolaganju i pegilirani interferon. Na pitanje: „Koga treba liječiti?”, odgovor daje liječnik koji analizira dob bolesnika, fazu i težinu bolesti te vjerojatnost učinkovitosti terapije. Svakako treba liječiti osobe s očekivanim visokim morbiditetom i mortalitetom, a prema važećim smjernicama potrebno je liječiti: bolesnike sa srednje teškim i teškim KHB, bolesnike koji imaju istovremeno B i D hepatitis, bolesnike koji već imaju cirozu kao posljedicu KHB, primatelje jetrenog presatka, bolesnike s kroničnim zatajenjem bubrega i slično.

 HEPATITIS C

 Ako postoji sumnja na hepatitis C, moguće je vrlo 

 jednostavno i brzo dokazati postojanje bolesti.

 Slika prikazuje PHC reagens za otkrivanje hepatitisa.

 Ciljevi terapije su:

 - eliminacija virusa

 - prevencija razvoja ciroze i hepatocelularnog karcinoma.

 

Pretrage koje treba napraviti su:

1. TESTOVI JETRENE FUNKCIJE
Ako su 2 glavna jetrena enzima, koja nazivamo aminotransferazama (ALT i AST) povišena,  vjerojatno je u tijeku upalni proces jetre. Vrijednost ALT je obično viša od AST, ali je moguć i obrnuti odnos kod bolesnika s cirozom, kad su povišene i vrijednosti ostalih jetrenih parametara (AF i GGT).
Ponekad je samo ALT minimalno povišen.Na žalost, u nekih bolesnika s hepatitisom C razina tih biokemijskih vrijednosti može biti normalna pa bolest ostaje neprepoznata.

2. ANTI HCV TEST (¨markeri¨ za HCV)
Dokazivanje antitijela na HCV je prvi korak u specifičnoj dijagnostici hepatitisa C. Pozitivan nalaz znači da je osoba bila u kontaktu s ovim virusom. Ovaj test ne dokazuje da osoba boluje od hepatitisa C. Da bi se razjasnilo postoji li bolest treba napraviti slijedeći test - PCR.

3. PCR (otkrivanje virusa)
PCR (eng. Polymerase Chain Reaction ili lančana reakcija polimeraze) otkriva virus u krvi.
Kvalitativni PCR određuje prisutnost virusa u krvi.Kvantitativni PCR mjeri količinu virusa u krvi,a iskazuje se brojem kopija virusa u 1 ml krvi ili internacionalnim jedinicama u 1 ml krvi (IU /ml)

4. GENOTIPIZACIJA
Određivanje genotipa virusa pomaže u određivanju duljine liječenja, kao i o procjeni moguće uspješnosti izlječenja.

5. BIOPSIJA
Biopsija jetre je dijagnostički postupak kojim se uzima mali uzorak tkiva jetre. Pokazuje stupanj oštećenja jetrenog tkiva, a važna je i kao prognostički faktor.

Prvi pokušaji liječenja hepatitisa C bili su još 1987. godine, kad se počeo koristiti konvencionalni interferon, sam ili u kombinaciji s ribavirinom. Pegilacijom su poboljšane osobine interferona,  postignut je značajno bolji virološki odgovor, a zbog stabilne koncentracije u krvi daje se samo 1 puta tjedno, potkožno.

Zlatni standard u liječenju hepatitisa C je dvojna kombinirana terapija:

PEGILIRANI INTERFERON (injekcija) i RIBAVIRIN (tablete)

Protokol liječenja

- GENOTIP 1 – visoka viremija (HCV RNK>600 000 i.j/mL)

Kombinirana terapija pegiliranim interferonom alfa i ribavirinom. Nakon 12 tjedana provjera odgovora na liječenje PCR testom. Ako je PCR negativan ili je pad viremije veći od 2 log (više od 100 puta), potrebno je nastaviti terapiju još 36 tjedana (ukupno 48 tjedana). Ako je PCR pozitivan prekida se terapija.

- GENOTIP 1- niska viremija (HCV RNK<600 000 i.j./mL)

Kombinirana terapija pegiliranim  interferonom alfa i ribavirinom tijekom 24 tjedna, ako HCV RNK nije detektabilna nakon 4 tjedna liječenja. Ako je viremija prisutna u 4. tjednu liječenja postupak je isti kao kod visoke viremije - u 12. tjednu se provjerava viremija pa ako je pacijent negativan ili se snizila viremija za >2 log, liječenje traje 48 tjedana.

Trajni virusni odgovor kod genotipova 1 i 4 je 51%

- GENOTIPOVI 2 i 3 - kombinirana terapija pegiliranim interferonom i ribavirinom u trajanju od 24 tjedna.

Trajni virusni odgovor kod genotipova 2 i 3 je 81%

DEFINICIJE TERAPIJSKOG ODGOVORA:

- BRZI VIROLOŠKI ODGOVOR (RVR; eng. Rapid Viral Response) = nestanak HCV RNK iz seruma nakon 4 tjedna kombinirane terapije.

- RANI VIRUSNI ODGOVOR (EVR; eng. Early Viral Response) = negativna HCV RNA ili smanjenje viremije minimalno 2 log (više od 100 puta) nakon prvih 12 tjedana terapije.

- ODGOVOR NA KRAJU TERAPIJE (ETR; eng. End of Treatment) = negativna HCV RNA nakon terapije.

- TRAJNI VIRUSNI ODGOVOR (SVR; engl. Sustained Viral Response) = negativna HCV RNA 6 mjeseci nakon završetka terapije

Prosječni trajni virusni odgovor je i do 65%