skip to the content

Transplantacija bubrega

TransplantacijaŠto je presađivanje bubrega?

Presađivanje (transplantacija) bubrega postupak je kojim se bubreg davatelja smješta u donji dio trbušne šupljine primatelja, pri čemu se bubrežna arterija i vena spajaju na veliku zdjeličnu arteriju i venu primatelja. Mokraćovod presađenog bubrega pripaja se na mokraćni mjehur primatelja.

U kojih je bolesnika potrebno presađivanje bubrega?

Presađivanje bubrega primjenjuje se u bolesnika s kroničnim uznapredovalim zatajenjem bubrega. Kronično zatajenje bubrega najčešće je posljedica arterijske hipertenzije ili šećerne bolesti. Ostali su česti uzroci kronični glomerulonefritis, policistična bolest bubrega i kronični pijelonefritis. Najčešće je riječ o bolesnicima koji su zbog zatajenja bubrega na dijalizi (hemodijalizi ili peritonejskoj dijalizi), no u bolesnika koji imaju živog davatelja dobro je planirati transplantaciju neposredno prije nego što bi se započelo liječenje dijalizom. Na taj način moguće je izbjeći dijalizu.

Prijava na listu čekanja za transplantaciju bubrega

U Hrvatskoj se transplantacija bubrega obavlja u nekoliko centara. To su KBC Rijeka, KBC Zagreb, KB Merkur i KBC Osijek. Centar za dijalizu u kojem se bolesnik liječi obrađuje potencijalnog kandidata za stavljanje na listu čekanja prema propisanim nacionalnim smjernicama. Nakon što su obavljene propisane pretrage, dokumentacija bolesnika, a potom i bolesnik, upućuje se u transplantacijsku ambulantu izabranog transplantacijskog centra. Ako ne postoje medicinske zapreke, bolesnik će biti prijavljen na Nacionalnu listu čekanja za presađivanje bubrega. Lista čekanja jedinstvena je za čitavu Hrvatsku i s nje se bolesnici odabiru za transplantaciju bubrega prema jedinstvenim kriterijima. Odabir određenog transplantacijskog centra ne utječe na vjerojatnost za transplantaciju bubrega. Odabirom transplantacijskog centra (slanjem dokumentacije i upućivanjem bolesnika u određenu transplantacijsku ambulantu radi prijave na listu čekanja) jedino se bira centar u kojem će se transplantacija obaviti i u kojem će se nakon transplantacije bolesnik kontrolirati.

Tko može biti davatelj bubrega?

BolesnicaNajčešći su davatelji bubrega osobe koje su umrle moždanom smrću (kadaveri), nakon traume glave ili moždanog krvarenja. Druga su skupina živi davatelji, najčešće članovi obitelji bubrežnog bolesnika. Pritom to mogu biti biološki srodni davatelji (roditelji, braća, djeca, pripadnici šire obitelji) ili biološki nesrodni davatelji (bračni partneri, prijatelji). Prednost transplantacije sa živog davatelja ogleda se u izbjegavanju duljeg čekanja na transplantaciju. Bubrezi presađeni sa živog davatelja u prosjeku bolje i dulje funkcioniraju nego bubrezi dobiveni od mrtvog davatelja. Darivanje bubrega vrlo je mali rizik za davatelja jer se detaljnim pretragama isključuju osobe koje bi zbog toga mogle kasnije imati zdravstvenih problema.

Odabir primatelja bubrega

Kandidat za transplantaciju bubrega mora biti prijavljen na listu čekanja da bi se razmatrao za transplantaciju. Za odabir primatelja bubrega od mrtvog davatelja služimo se kriterijima koje je propisalo Ministarstvo zdravstva. Među tim kriterijima važno mjesto zauzima podudarnost u krvnoj grupi između davatelja i primatelja, tkivna podudarnost, vrijeme provedeno na dijalizi, senzibiliziranost primatelja... U slučaju presađivanja bubrega sa živog davatelja, stav i kriteriji za njegovo prihvaćanje mogu se razlikovati među pojedinim transplantacijskim centrima. Načelno, potrebna je odgovarajuća krvna grupa (koja ne mora biti podudarna!) i negativna križna proba između davatelja i primatelja. Preporuka je da se bolesnici raspitaju u pojedinom transplantacijskom centru o detaljnim kriterijima određenog transplantacijskog centra za transplantaciju bubrega sa živog davatelja.

Korist od presađivanja

U bolesnika u kojih se presađivanje bubrega obavi sa živog davatelja može se izbjeći liječenje dijalizom. Ako je bolesnik već na dijalizi, uspješno presađivanje bubrega zamijenit će dijalizu te mu omogućiti kvalitetniji i normalniji život. Manje je ograničenja u prehrani. Novi bubreg proizvodi dovoljno eritropoetina pa nakon transplantacije najčešće nema anemije i nije potrebna primjena eritropoetina. U žena u generativnoj dobi ponovo se uspostavlja menstrualni ciklus i često je moguće planiranje trudnoće (uz savjetovanje s transplantacijskim liječnikom).

 

Rezultati transplantacije

Očekivano preživljenje bolesnika i transplantiranog bubrega tijekom prve godine nakon transplantacije iznosi 90 do 100 posto. Taj rezultat ovisi i o "ulaznim" parametrima – stariji primatelji, osobe koje se podvrgavaju ponovnoj transplantaciji nakon prethodno izgubljenog presađenog bubrega, visokosenzibilizirane osobe, osobe s bolestima srca i krvnih žila i slično, imaju povećani rizik i od smrtnog ishoda nakon transplantacije i od gubitka bubrega. Jedan od najvažnijih rizičnih čimbenika za gubitak bubrega i smrt nakon transplantacije jest vrijeme provedeno na hemodijalizi. Očekivano je dugoročno preživljenje transplantiranog bubrega dobro ako tijekom prve godine nije bilo komplikacija koje su dovele do slabljenja njegove funkcije (na primjer, epizode akutnog odbacivanja). Očekivani poluvijek transplantiranog bubrega iznosi 10 do 15 godina ako je bubreg transplantiran s mrtvog davatelja, a i dulje od toga ako je riječ o presađivanju sa živog (srodnog ili nesrodnog) davatelja.