Nova strategija za prevenciju raka vrata maternice

Bolesnica sluša liječnika

Nijedna žena ne bi smjela umrijeti od raka vrata maternice jer je to bolest koja se može spriječiti. Pa ipak, još je ta bolest odgovorna za približno 265 000 smrtnih slučajeva svake godine.1 Napredni probirni i dijagnostički testovi ključni su za poboljšanje strategija za prevenciju bolesti.

Što je rak vrata maternice?

Danas je rak vrata maternice jedna od vrsta raka koje se najlakše mogu spriječiti, zahvaljujući cijepljenju, probiru i ranom liječenju. Unatoč tomu, to je i dalje jedna od najčešćih i najsmrtonosnijih vrsta raka u žena diljem svijeta. Svake godine približno 530 000 žena dobije dijagnozu raka vrata maternice.1

U gotovo svim slučajevima raka vrata maternice – više od 99 % – uzrok je dugotrajna visokorizična infekcija humanim papiloma virusom (HPV).² Rano otkrivanje i liječenje prekancerozne bolesti, prije nego što se razvije rak, važna je strategija prevencije.³

Papa-test – utvrđena metoda probira koja ima ograničenja

Test prema Papanicolaou (poznat i kao papa-razmaz ili papa-test) u 1940-ima izumio je dr. George Papanicolaou, a desetljećima je to bio jedini test za rano otkrivanje raka vrata maternice. Gdjegod se koristio, papa-test je pomogao smanjiti broj žena oboljelih i umrlih od raka vrata maternice za najmanje 80 % u posljednjih 70 godina. Ali on ima i ograničenja, djelomice zbog subjektivnog tumačenja testa.⁴

Tijekom papa-testa zdravstveni djelatnik koristi se posebnim alatima kojima sastruže stanice s površine cerviksa. Stanice se zatim šalju u laboratorij na citološku analizu, gdje kvalificirani citolog u njima pod mikroskopom traži abnormalnosti. Može biti teško razlikovati abnormalne stanice od normalnih stanica te ih je moguće previdjeti. Jedna trećina slučajeva raka vrata maternice javlja se u žena koje imaju normalne rezultate papa-testa. ⁵-⁷

Probir na HPV – nova strategija za prevenciju raka vrata maternice

Poveznica između infekcije HPV-om i raka vrata maternice otkrivena je1980-ih, a 1996. g. Svjetska zdravstvena organizacija javno je potvrdila da je HPV najvažniji čimbenik rizika za razvoj raka vrata maternice.

HPV je čest virus: približno 80 % žena (i muškaraca) imat će infekciju HPV-om do napunjenih 50 godina života.⁸ Velika većina infekcija HPV-om je prolazna te ih zbrinjava imunosni sustav, bez dugoročnog utjecaja na zdravlje. Međutim, u nekih žena infekcija postane dugotrajna i može prouzročiti cervikalne bolesti, a s vremenom i rak ako se ne liječi.³

Postoji više od 100 vrsta HPV-a. Neke vrste nose više rizika od drugih, a najmanje 13 vrsta HPV-a smatra se visokorizičnima za rak vrata maternice. Zapravo, 70 % slučajeva raka vrata maternice uzrokuju dva specifična genotipa — HPV 16 i 18.³

Liječnici sada mogu u žena obaviti probir na prisutnost HPV-a s pomoću naprednih testova na HPV kojima se traže specifični visokorizični genotipovi HPV-a koji će najvjerojatnije prouzročiti rak vrata maternice. Test na visokorizični HPV može se koristiti za primarni probir. 9, 10

U analizi u kojoj je sudjelovalo više od 60 000 žena, testiranje na visokorizični HPV bilo je znatno više osjetljivo u otkrivanju cervikalne bolesti nego papa-testovi (96,1 % naprema 53,0 %), a to je saznanje poslije potvrđeno u ispitivanju koje je uključivalo više od 47 000 žena.11–13

Iako ne postoji lijek za infekciju HPV-om, moguće je zaustaviti razvoj bolesti i liječiti prekanceroznu bolest ili rak. Ženi pozitivnoj na visokorizični HPV bit će potrebno liječenje u skladu s preporučenim kliničkim smjernicama. Ženi koja je negativna na visokorizični HPV može se sa sigurnošću reći da ima vrlo nizak rizik za razvoj raka vrata maternice do sljedećeg probira.

Novi testovi s biomarkerima određuju kome je potrebna dodatna intervencija

Infekcije HPV-om su česte i neće sve žene zaražene HPV-om razviti prekanceroznu bolest cerviksa ili rak.³ Žene s abnormalnim rezultatima papa-testa ili pozitivnim testovima na HPV često se podvrgavaju i dodatnoj pretrazi – kolposkopiji, tijekom koje se pomno pregledava ženin cerviks, a može se obaviti i biopsija kako bi se ispitala prisutnost abnormalnih stanica. Ali slanje svih žena pozitivnih na HPV na kolposkopiju nije ni praktično ni troškovno učinkovito te može rezultirati nepotrebnim liječenjem žena. Zato je važno odrediti koje žene pozitivne na HPV imaju veći rizik od bolesti cerviksa te bi imale koristi od dodatne kolposkopije i biopsije.

Novi test na bazi biomarkera otkriva žene koje imaju infekciju HPV-om koja bi mogla inficirane stanice pretvoriti u stanice raka.14,15 Žene pozitivne na taj određeni biomarker imale bi najveću korist od hitne intervencije poput kolposkopije, a žene s negativnim testom imaju nizak rizik za razvoj cervikalne bolesti.

Za žene koje se podvrgnu kolposkopiji, dijagnostički potvrdni test koristi se naprednom tehnologijom određivanja biomarkera da bi potvrdila prisutnost ili odsutnost prekanceroznih promjena. Tako patolozi mogu bolje dijagnosticirati cervikalnu bolest, a kliničari donositi bolje odluke o liječenju. Dok dijagnosticiranje prekancerozne bolesti cerviksa ili raka biopsijom može biti teško te su mogući lažno pozitivni ili lažno negativni rezultati, testovi biomarkerima obično su vrlo osjetljivi i točni te mogu otkriti žene koje imaju prekanceroznu bolest ili rak, a koji se često ne vide standardnim pretragama.16,17

Veća sigurnost dobra je i za žene i za kliničare

Tim Himes
Tim Himes, voditelj za životni ciklus Rocheova rješenja za rak cerviksa u tvrtki Roche

Ako točno s pomoću probira na HPV identificiramo sve žene koje imaju rizik od razvoja raka vrata maternice, a s pomoću testova biomarkera razlikujemo one kojima je potrebna intervencija ili liječenje od onih kojima nije, moguće je žene zaštititi od razvoja raka koji se može spriječiti te ograničiti rizike od prekomjernog liječenja.

 „Rasprostranjeno uvođenje naprednih rješenja probira i dijagnostike, koja ispravljaju prijašnja ograničenja, krajnje je uzbudljivoˮ, rekao je Tim Himes, voditelj za životni ciklus Rocheova rješenja za rak cerviksa u tvrtki Roche Diagnostics. „Imamo mogućnost smanjiti rizik da prekancerozna bolest ili rak vrata maternice ostanu neotkriveni, što je važan i vrijedan korak naprijed. Istodobno možemo pomoći smanjiti broj žena koje se podvrgavaju nepotrebnim postupcima.ˮ

„Tvrtka Roche ostaje duboko predana zaštiti i poboljšanju zdravlja ženaˮ, rekao je. „Nastavit ćemo svoje ljude i resurse usmjeravati na otkrivanje i ranu intervenciju prekancerozne bolesti cerviksa. S globalnom zdravstvenom zajednicom dijelimo cilj spašavanja života i sprječavanja nepotrebnog liječenja i brige.ˮ

Referencije 

1. WHO, GLOBOCAN 2012. Estimated Cancer Incidence. Mortality and Prevalence Worldwide in 2012. Available at: http://globocan.iarc.fr/Pages/fact_sheets_population.aspx Last accessed December 2016.

2. CDC. Vaccines and Immunizations. Human Papillomavirus. Available at: http://www.cdc.gov/vaccines/pubs/pinkbook/hpv.html Last Accessed December 2016.

3. WHO. Human papillomavirus (HPV) and cervical cancer  Available at: http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs380/en/ Last Accessed October 2016.

4. National Cancer Institute. Cervical Cancer Screening- for health professionals (PDQ®) Available at: http://www.cancer.gov/cancertopics/pdq/screening/cervical/HealthProfessional#Section_115. Last accessed December 2016.

5. Leyden, W. A. et al. J Natl Cancer Inst. 2005: 97(9):675–683

6. Andrae, B. et al. J Natl Cancer Inst. 2008: 100(9):622–629

7. Priest, P. et al. BJOG. 2006: 114(4):398–407

8. Centers for Disease Control. Epidemiology and Prevention of Vaccine-Preventable Diseases. The Pink Book: Course Textbook - 12th Edition Second Printing (May 2012). Retrieved from http://www.cdc.gov/vaccines/pubs/pinkbook/hpv.html.

9. Cuzick, J. et al. Int J Cancer. 2006: 119(5):1095–1101.

10. de Sanjose, S. et al. Lancet Oncol. 2010: 11:1048–1056.

11. Stoler, M. H. et al. Am J Clin Pathol. 2011: 135(3):468–75.

12. Wright, T. C. et al. Am J Clin Pathol. 2011: 136(4):578–86.

13. Wright, T. C. et al. Gynecol Oncol. 2015: 136(2):189–197.

14. Petry, K. U. et al. Gynecol Oncol. 2011: 121(3):505–509.

15. Uijterwaal,  M. H. et al. Int J Cancer. 2014: 136(10):2361–2368.

16. Bergeron, C. et al. Am J Clin Pathol. 2010: 133(3):395–406.

17. Galgano, M. T. et al. Am J Surg Pathol. 2010: 34(8):1077–1087.

 

HR/ONCO/1219/0316