Činjenice o limfomu

Prvi službeni opis limfoma dao je britanski liječnik Thomas Hodgkin 1832. godine. Njemu u čast, jedna vrsta limfoma je nazvana Hodgkinova bolest (limfom), a ostali tipovi limfoma (kojih je s godinama sve više) svrstani su u skupinu pod nazivom ne-Hodgkinovi limfomi.1,4

NHL je naziv za veliku skupinu tumora zrelih limfocita (obrambenih krvnih stanica) koji najčešće nastaje u limfnim čvorovima pa se može zvati i rakom limfnih čvorova.3

Prema klasifikaciji WHO-a, NHL se obzirom na tip limfocita iz kojeg nastaju, dijele na B-stanične limfome i T-stanične limfome. B-stanični čine 90% NHL-a u Hrvatskoj i imaju puno podtipova. Najčešći je difuzni B-velikostanični limfom (DLBCL) kao tipični agresivni limfom koji čini oko 1/3 svih NHL, a zatim folikularni limfom (FL) kao tipični indolentni limfom. Nerijetki su i limfom marginalne zone (MZL) koji je indolentan te limfom plaštenih stanica (MCL) koji je u pravilu agresivan.8

Podtipovi NHL-a pokazuju različit tijek bolesti što znači da mogu zahtijevati različit pristup u liječenju. Zato se radi biopsija (kirurško vađenje čvora ili uzimanje dijela čvora/tumora debelom iglom) kako bi patolog pod mikroskopom utvrdio točan podtip.13

Folikularni limfom (FL) je bolest ljudi srednje i starije dobi - prosječna dob je oko 60. godine života.7 Difuzni B-velikostanični limfom (DLBCL) se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi (čak i kod djece), učestalost mu progresivno raste s godinama, tako da je medijan pojavnosti oko 65. godine.

Ovisno o podtipu limfoma, oni mogu rasti tjednima ili mjesecima pa čak i godinama. Ovisno o brzini rasta tumora, NHL se može biti agresivni (brzorastući) i indolentni (spororastući) limfom.5

Limfomi su često uznapredovali, posebno folikularni. Međutim, i takvi bolesnici mogu biti uspješno liječeni. Indolentni limfomi se ne moraju liječiti sve dok se ne pojave simptomi, ali će bolesnici biti pod nadzorom liječnika. To se naziva „watch and wait“ pristup. Agresivne limfome treba početi liječiti čim prije. Krajnji je cilj izlječenje bolesti što se uspijeva oko u 2/3 slučajeva.9

Indolentni limfom je teško izlječiv i ovdje je cilj postići remisiju (vrijeme bez znakova bolesti) što je moguće dužeg trajanja. Povratak bolesti (relaps) se nažalost događa u većini slučajeva. Svaka slijedeća terapija dovodi do sve kraće remisije. Iako se folikularni limfom općenito smatra neizlječivim, postoje lijekovi kojima se bolest može dobro kontrolirati, a bolesnici mogu živjeti još puno godina nakon postavljanja dijagnoze.10

Za razliku od drugih tumora – karcinoma, limfomi dobro reagiraju na lijekove i zračenje (radioterapija). To znači da bolesnici ne idu na operaciju potpunog uklanjanja čvorova/tumora.11

Prvi simptom su obično bezbolno otečeni limfni čvorovi, ali bolest može zahvatiti i bilo koji drugi organ. Simptomi koji se mogu javiti uključuju neobjašnjiv gubitak tjelesne mase, vrućicu i jako noćno znojenje. To liječnici zovu B-simptomima.1

Nema izrazitih rizičnih faktora poput npr. pušenja i karcinoma pluća. Prirođeni i stečeni poremećaji imunološkog sustava predstavljaju rizični faktor, a od vanjskih faktora izloženost zračenju i štetnim kemikalijama. U pravilu nisu nasljedni. Prehrana ne utječe na razvoj limfoma i njihovo ponašanje.

Proširenost limfoma se ocjenjuje CT-om ili PET-CT-om. Dodatno, uglavnom je potrebna biopsija kosti jer limfomi, posebno indolentni, često zahvaćaju koštanu srž.

Bolesnici s limfomima su ugroženiji od Covid-19 infekcije, a posebno ako su pod terapijom. Zato je cijepljenje od iznimne važnosti, a budući da cjepivo zbog imunosupresije može biti slabije učinkovito, uputno je i cijepljenje članova obitelji. 12